Hipertrofična kardiomiopatija kod mačaka genetsko je oboljenje srca koje pogađa čak trećinu jedinki rase mejn kun. Najčešće se javlja u uzrastu od treće do šeste godine života
Tekst: dr vet. med. Marko Ćurčić za magazin Mačka
U poslednjih nekoliko godina, u našoj zemlji značajno se povećava populacija mejn kun (maine coon) mačaka kao kućnih ljubimaca. Njihov broj i dalje je daleko manji u odnosu na domaće mačke, ali polako po brojnosti sustižu svoje egzotične „saplemenike” – persijske i sijamske mačke. Zbog toga je važno da sadašnjim i budućim ponosnim vlasnicima ove izuzetne rase ukažemo na ozbiljno oboljenje kome su ove mačke sklonije od drugih rasa.
Hipertrofična kardiomiopatija najčešće se javlja kod rase mejn kun, ali i kod mačaka rase ragdol, persijske i domaćih mačaka. Ovo oboljenje u anglosaksonskoj terminologiji označeno je skraćenicom HCM (Hypertrophic Cardiomyopathy).
Genetsko oboljenje
U osnovi, reč je o urođenom oboljenju srca, genetski indukovanom, koje ima veliki procenat incidentnosti da preraste u životno opasnu srčanu slabost sa svim daljim komplikacijama koje srčane slabosti mogu da isprovociraju. Ovaj poremećaj nije sličan srčanim oboljenjima mačaka izazvanim deficitom aminokiseline taurin, niti se može sprečiti njenom suplementacijom. HCM je genetsko oboljenje koje se javlja usled prisustva mutiranog gena u srčanom proteinu miozinu (odgovoran za sintezu važnog „C” proteina) koji je neophodan u procesu kontraktilnosti srčanog mišića. Ovo oboljenje pojavljuje se nažalost kod 30 do 35 odsto analizirane populacije mejn kun mačaka, što je dosta visok procenat.
Srećom, ne mora se svaka jedinka kod koje se ustanovi mutirani gen unapred proglasiti potencijalnim teškim srčanim bolesnikom. Osim genetskih ispitivanja neophodna je i kompletna kardiološka dijagnostika s kojom se može početi već tokom intrauterinog života mačića (dok su još u stomaku) ili neposredno po rođenju. Kad se dijagnostika sprovede kod jedinki koje već imaju ispoljene kardiološke i respiratorne smetnje, uglavnom se konstatuje da je ovaj genetski problem uznapredovao i doveo do srčane slabosti.
Srce
Kod HCM, usled genetski uslovljene greške u građi srčanog mišića, njegova mogućnost kontraktilnosti nije regularna, a snaga kontrakcije i količina izbačene krvi u krvotok i sama cirkulacija kroz krvne sudove ne mogu da zadovolje potrebu tkiva za kiseonikom. Iz tog razloga srce mora da pojačava frekvenciju rada kako bi kompenzovalo postojeću manu. Povećanjem broja otkucaja u jedinici vremena (tahikardija) i pojačanim ritmom, srčani kao i drugi mišići dobijaju na gustini i masi, odnosno, srčani zid se zadebljava. Najpre se hipertrofija (zadebljanje) registruje na srčanoj pregradi (septumu) koji ujedno menja i pravilan oblik, a potom dolazi do zadebljanja zida leve komore.
Pitate se: Pa u čemu je problem? Srce radi brže, postaje jače i veće. Pitanje je opravdano, ali evo objašnjenja. Srce pojačanim ritmom pokušava da ispumpa dovoljno krvi, samo srce se povećava, ali faze odmora srčanih komora i pretkomora (dijastola) su kratke. Srčani mišić tako „metabolički pati”, usled zadebljavanja zida i pregrade smanjuje se volumen leve komore, sužava se subaortni kanal, što dodatno otežava rad srca i ono polako počinje da gubi moć kompenzacije i ulazi u srčanu slabost. Tada zalisci počinju da slabe i dozvoljavaju povratak krvi iz komora ka pretkomorama, odnosno, iz aorte ka levoj komori, čime nastaje poremećaj cirkulacije i staza krvi u abdominalnim ili plućnim krvnim sudovima i dolazi do javljanja tečnosti u abdomenu i/ili edem pluća, kao i slobodna tečnost u grudnoj duplji, što su životno ugrožavajuća stanja.
Simptomi
Kad vlasnici kod mačaka primete simptome otežanog disanja, brzog zamaranja i „lupanja” srca, vreme je da se obrate veterinaru. Ukoliko je reč o hipertrofičnoj kardiomiopatiji, veterinar će prilikom pregleda registrovati pojačan rad srca, duže vreme punjenja perifernih kapilara, plavu boju sluzokoža, poremećene srčane tonove, a u terminalnim stadijumima bolesti i edem pluća. Tada će predložiti kardiološku dijagnostiku i preventivno rukovoditi antikoagulantnom terapijom radi sprečavanja zgrušavanja krvi i stvaranja tromba. Terapija je uvek samo potporno-simptomatska, i ne postoji mogućnost potpunog izlečenja.
Dijagnostika
Postoje genetski testovi na prisustvo mutiranih gena, ali nalaz jedne kopije tog gena nije pretnja za razvoj HCM, već postoji protokol tumačenja genetskog testa kad se daje prognoza razvoja simptoma srčane slabosti, ili se čak preporučuje isključivanje sumnjivih jedinki iz priploda. Dakle, neće svako mače s pozitivnim genetskim testom oboleti, a i progresija bolesti varira s pojavom simptoma nakon treće, pa i do šeste godine starosti. Nažalost, kao posledicu HCM često imamo iznenadna uginuća koja tek na obdukciji dobiju pravu dijagnozu. Rana dijagnostika srčane mane podrazumeva pozitivan genetski test (kod jedinki s dve kopije mutiranog gena postoji gotovo 20 puta veća verovatnoća da će imati srčanu slabost u odnosu na jedinske sa samo jednom kopijom). Zatim, EKG i obavezan ultrazvuk srca, rendgen grudnog koša, čak i ultrazvuk srca maćiča dok su još u materici.
Udružena oboljenja
Ako se sklonost ka HCM pretvori u srčanu slabost, nastaju i drugi ozbiljni i poremećaji opasni po život mačke kao što su sklonost ka patološkom zgrušavanju krvi i formiranju ugrušaka u vitalnim krvnim sudovima (tromboza i tromboembolizam). Osim ovog sekundarnog poremećaja usled narušene (smanjene) cirkulacije, biće ugrožena i bubrežna funkcija, a moguća je i potencijalna slabost bubrega.
Simptomi
Kašalj
Otežano disanje
Ubrzan puls
Dijagnostika
Genetski test
EKG i ultrazvučni pregled srca
Rendgen grudnog koša
Ultrazvuk srca maćiča dok su još u materici
INFO
Veterinarska ordinacija SPINA
Bulevar Arsenija Čarnojevića 17 a
011/613-08-48, 064/129-96-33